Schmidt [šmit], Wilhelm Matthäus, austrijski etnolog, religiolog, jezikoslovac, orijentalist (Hörde, 16. II. 1868 – Fribourg, 10. II. 1954). Katolički svećenik, redovnik misionarske Družbe Božje Riječi. Studirao 1893–95. jezikoslovlje na Sveučilištu u Berlinu (semitski jezici, poljski i dr.), potom bio predavač u sjemeništu u Mödlingu kraj Beča. Ondje se posvetio poredbenom proučavanju jugoistočnoazijskih i oceanijskih jezika, etnološkim i religiološkim istraživanjima, 1906. utemeljio međunarodni znanstveni etnološki i religiološki časopis Anthropos, a 1931. i istoimeni institut, kojemu je bio ravnateljem do 1950. Bio je profesor religijske etnologije na sveučilištima u Beču 1921–37. i u Fribourgu 1939–48., kraj kojega je (u Froidevilleu) sklonio institut Anthropos bježeći pred nacistima. Utemeljio je i 1928–38. vodio Lateranski etnološki muzej. U ranim se jezikoslovnim radovima bavio mon-kmerskim jezicima te pretpostavio da su austroazijski jezici srodni s austronezijskima i da s njima tvore natporodicu koju je nazvao austričkom. Utemeljitelj je bečke etnološke škole. Bio je među prvim zagovornicima kulturnopovijesnoga smjera u etnologiji i jedan od najznačajnijih zastupnika, poslije napuštene, teorije kulturnih krugova. U svojem glavnom djelu Podrijetlo ideje o Bogu (Der Ursprung der Gottesidee, I–XII, 1912–55) zastupao je teoriju dekadencije, postavku da je iskonski religijski oblik bio jednoboštvo, kao izraz logična i kauzalnoga promišljanja, a da se mnogoboštvo razvilo degradacijom pramonoteizma; etnološkom je građom nastojao potkrijepiti kršćansko i židovsko učenje o praobjavi. Ostala značajnija djela: Jezične porodice i jezični krugovi na Zemlji (Sprachfamilien und Sprachenkreise der Erde, 1926), Priručnik poredbene povijesti religije (Handbuch der vergleichenden Religionsgeschichte, 1930), Priručnik za metodu kulturnopovijesne etnologije (Handbuch der Methode der kulturhistorischen Ethnologie, s W. Koppersom, 1937).
