Schubart [šu:'bart], Christian Friedrich Daniel, njemački skladatelj, glazbeni pisac, novinar i pjesnik (Obersontheim, 24. III. 1739 – Stuttgart, 10. X. 1791). Školovao se u Nördlingenu, Nürnbergu i Erlangenu. Djelovao je kao orguljaš u Geisslingenu, kao orguljaš, čembalist i pedagog na dvoru u Ludwigsburgu, te u Augsburgu, Ulmu i Stuttgartu. U Augsburgu je izdavao časopis Deutsche Chronik (1774–78) u kojem je kritizirao samovolju njemačkih knezova, a zauzimao se za nacionalno jedinstvo i osvješćivanje. Württemberški vojvoda Karl Eugen dao ga je uhititi te je 1777–87. bio zatočen u tvrđavi Hohenasperg. Ondje je napisao niz značajnih djela (npr. Ideje za estetiku glazbe – Ideen zu einer Ästhetik der Tonkunst, 1784–85) i skladao većinu skladbi (npr. Glazbene rapsodije – Musikalische Rhapsodien, 1786). Zatim je bio kazališni i glazbeni direktor na dvoru u Stuttgartu. Bio je priznati virtuoz na glazbalima s tipkama, poznati skladatelj Lieda, utemeljitelj nekoliko glazbenih časopisa i autor uspjelih, često uglazbljivanih stihova. Kao estetičar zauzimao se za ranoromantičke ideje o izražajnosti, osjećajnosti i ulozi genija u glazbi, a cijenili su ga, među ostalima, L. van Beethoven, F. Schubert i R. Schumann. Njegova je lirika bliska pokretu Sturm und Drang, ali i osjećajnosti F. G. Klopstocka. Preteča političkog pjesništva XIX. stoljeća (Pjesme iz tamnice – Gedichte aus dem Kerker, 1785). Djela: Sabrane pjesme (Sämmtliche Gedichte, I–II, 1785); Život i misli (Leben und Gesinnungen, I–II, 1791–93) i dr.
