Sebastijan, sv., kršćanski mučenik (Narbona, danas Narbonne, Francuska, oko 265 – Rim, oko 305). Zapovjednik Dioklecijanove tjelesne straže. Status i služba omogućivali su mu obilazak mnogobrojnih zatočenih kršćana, tako i braće Marka i Marcelijana, koje je bodrio da ne zataje vjeru nego da umru kao mučenici. Zbog toga, kao i pomaganja kršćanima općenito te obraćenja na kršćanstvo mnogih uglednih Rimljana, Dioklecijan ga je osudio na smrt (gađanjem strjelicama); bio je ubijen i bačen u kanal otpadnih voda Cloaca maxima te pokopan u katakombama koje nose njegovo ime. Svjedočanstvo njegova mučeništva sačuvano je u ranokršćanskoj zbirci Opis smrti i ukop mučenika (Depositio martyrum). Od srednjega vijeka slavljen je kao zaštitnik od kuge; zaštitnik lovaca (Sebastijanovo bratstvo), vojnika, klesara i dr. Čest motiv likovnih umjetnosti; najznačajniji prikazi Sebastijanova mučeništva potječu iz razdoblja od XV. do XVIII. st. (S. Botticelli, Perugino, A. Mantegna, M. Schongauer, A. Dürer, M. Grünwald, H. Baldung i dr.).
