struka(e):

sedam mudraca (grčki ἑπτ σoφoί), u Grka uobičajen tradicionalni naziv za najistaknutije filozofe, zakonodavce i političare iz VII. i VI. st. pr. Kr., predstavnike grčke etičke filozofije koje se katkada naziva i gnomicima (prema grčkom γνώμη: umna spoznaja, mudra izrjeka), jer su se njihove misli sačuvale u obliku izrjeka. Podatci o njima većinom pripadaju legendi. Među sedam mudraca ubrajaju se obično Solon iz Atene (»Ni u čemu ne pretjeruj!« – »Ako si naučio slušati, znat ćeš i zapovijedati.«), Tales iz Mileta (»Upoznaj sama sebe!« – »Radije neka ti zavide nego da te sažalijevaju!«), Hilon iz Sparte (»Pokoravaj se zakonima!« – »Mrtvoga smatraj sretnim!«), Pitak s Lezba (»Uoči pravi čas!« – »Ni bogovi se ne bore protiv onoga što mora biti.«), Bijant iz Prijene (»Ljudi su većinom zli.« – »Početak otkriva čovjeka.«), Kleobul iz Linda (»Najbolje je držati mjeru.« – »Rado slušaj i ne govori mnogo!«), Perijandar iz Korinta (»Zanos može sve.« – »Užitci su prolazni, časno ime je besmrtno.«).

Citiranje:

sedam mudraca. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/sedam-mudraca>.