TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Senta

Senta (madžarski Zenta [zε'ntα]), grad u Bačkoj i pristanište na desnoj obali Tise, Vojvodina, Srbija; 18 704 st. (2011; Madžari 77%). Trgovačko središte poljoprivredne okolice s prehrambenom (šećerana, mlinovi, tvornica tjestenine), duhanskom, metalnom, kožarskom (obuća) i drvnom industrijom. Termoelektrana. Kazalište (osnovano 1839), gradski muzej (izgrađen 1974). Prometno čvorište; most na Tisi kraj Sente veže sjeverni Banat s Bačkom. – Prvi se put spominje 1216. kao samostanski posjed. Ubrzo se uz samostan razvilo naselje koje je stradalo za tatarske provale 1241. Od druge polovice XIV. st. bio je u posjedu budimskoga Kaptola. Zahvaljujući povoljnu geografskom položaju na prijelazu iz Bačke u Banat, Senta se tijekom XV. i XVI. st. razvila u značajno trgovačko-obrtničko središte, kojemu je hrvatsko-ugarski kralj Vladislav II. dodijelio 1506. gradske privilegije. Stradala je 1526., tijekom osmanskog zaposjedanja južnih dijelova Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva uoči Mohačke bitke, a pod osmansku je vlast pala 1541. U sastavu Osmanskoga Carstva bila je do 11. IX. 1697., kada je Eugen Savojski kraj nje skršio osmansku vojsku tijekom Velikoga (Bečkoga) rata za oslobođenje (1683–99). Do polovice XVIII. st. važno vojno uporište u sklopu protuosmanske obrambene granice. Novi gospodarski uspon grada počeo je za vladavine Marije Terezije koja je Senti 1774. obnovila gradske privilegije. Teško stradala u požaru 1769.

Citiranje:
Senta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 22. 1. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55401>.