Septimije Sever (latinski Lucius Septimius Severus [lu:'ki·us septi'mi·us sewe:'rus]), rimski car (Leptis Magna, danas Lebda u Libiji, 11. IV. 145 – Eborak, lat. Eboracum, danas York, 4. II. 211). Prvi rimski car podrijetlom iz Afrike. Nakon ubojstva Pertinaksa, panonske su ga legije proglasile carem u Karnuntu 9. IV. 193., a Senat ga je naknadno potvrdio na toj dužnosti. Nakon što je eliminirao svoje protivnike (Didija Julijana,Gaja Pescenija Nigera i Decija Klodija Albina), preuzeo je vlast. Tijekom svoje apsolutističke vladavine oslanjao se na vojsku i osigurao joj brojne povlastice (pojačana civilna skrb, izvanredna promaknuća, izgradnja naselja vojničkih obitelji – kanaba), te je proveo mnoge reforme u financijama i pravosuđu. Nastojao umanjiti razlike između Italije i provincija. Ratovao je u Mezopotamiji, a nakon pobjede nad Partima (Victoria Parthica) sagradio je u Rimu velik slavoluk. U Britaniji je ojačao Hadrijanov zid i borio se protiv Kaledonaca.
