Sibelius (fin. izgovor [si'bεlius], udomaćeno [sibe:'lius]), Jean (pravo ime Johan Christian Julius Sibelius), finski skladatelj (Hämeenlinna, 8. XII. 1865 – Järvenpää, 20. IX. 1957). Rođen u obitelji švedskog jezičnog izraza, u mladosti je pristao uz finski nacionalni kulturni pokret te su ga pitanja finskog identiteta u glazbi zaokupljala cijeli život. Studirao je u Helsinkiju, Berlinu i Beču, a nakon povratka u domovinu stekao je velik ugled kasnoromantičarskim simfonijama te simfonijskim pjesmama i vokalno-instrumentalnim djelima nadahnutima finskim narodnim epom Kalevala, kao što su Kullervo, Suita Lemminkäinen i Finlandia. Državna stipendija omogućila mu je da se od 1897. u potpunosti posveti skladanju, no nakon 1929. gotovo je prestao komponirati. Tijekom 1900-ih u skladbama kao što je Koncert za violinu i orkestar u d-molu razvio je suzdržaniji, klasicistički stil. Cjelokupni Sibeliusov opus čvrsto je utemeljen u tonalitetu, a nesklonost inovacijama glazbenog modernizma uzrokovala je primjedbe modernista na račun njegova konzervativizma. Unatoč tomu, kasna djela poput jednostavačne Sedme simfonije i simfonijske pjesme Tapiola, u kojima je ostvario sintezu prijašnjih nastojanja, privlače pozornost stručnjaka specifičnim procesima izgradnje cjeline skladba kontinuiranim razvijanjem elementarnih struktura.
