Sieroszewski [śeroše'fsk’i], Wacław, poljski književnik (Wolka Kozłowska kraj Radzymina, 24. VIII. 1858 – Piaseczno kraj Varšave, 20. IV. 1945). Od mladosti aktivan u poljskom socijalističkom pokretu, zbog čega je bio zatočen (1878) i potom prognan u Sibir. Od 1880. u Verhojansku; zbog pokušaja bijega osuđen na boravak u Jakutiji. Od 1892. u Irkutsku, gdje je napisao vrijedna etnografska djela o Jakutima (Jakuti, 1896). Zahvaljujući potpori ruskoga Geografskoga društva, putovao je (1900) u Mandžuriju, Japan, Koreju, Kinu, Cejlon i Egipat. Tijekom I. svjetskoga rata bio vojno i politički aktivan; nakon rata istaknut kulturni dužnosnik. Bio je blizak naturalizmu, a popularnost je stekao djelima u kojima je naglašena dobrohotna otvorenost prema udaljenim kulturama. Objavio je zapažena književna i publicistička djela u kojima je evocirao vlastitu biografiju i putovanja na Daleki istok; najpoznatiji su mu romani Bijeg (Ucieczka, 1904) i Đavo s one strane mora (Zamorski diabeł, 1901., izmijenjena verzija 1909).
