TRAŽI DALJE:
STRUKE:

sirski jezik

sirski jezik, stari semitski jezik, istočna grana aramejskoga jezika. Svoj je rascvat doživio od III. do VII. st. Kršćani su se njime služili šireći svoju vjeru iz sjeverne Sirije (grad Edesa, današnja Șanlıurfa u južnoj Turskoj) po cijeloj Mezopotamiji, pa i u Indiji i u Kini. Vrlo rano je na sirski bilo prevedeno Sveto pismo (Pešita). Ljepota sirskoga jezika može se iščitati iz djela Efrema Sirskoga, pjesnika i kršćanskoga pisca teologa (IV. st.). Sirski se koristi vlastitim pismom (→ sirsko pismo). Sirskim se jezikom još danas služi oko 200 000 govornika u Iraku, Siriji, Iranu te u dijaspori (SAD, Europa, Australija); oni ga zovu asirski ili, rjeđe, ajsorski jezik. Govornici sirskoga pretežno su sirski (asirski) kršćani.

Citiranje:
sirski jezik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 21. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56238>.