Slade Dolci [~ do'lči], Sebastijan (Sebastianus Dolci), hrvatski teolog, crkveni povjesničar i nabožni pisac (Dubrovnik, 1699 – Dubrovnik, 1. VI. 1777). Glavni propovjednik u dubrovačkih franjevaca, proslavio se korizmenim propovijedima u talijanskim gradovima. Napisao je Povijesne zapise o Dubrovačkoj franjevačkoj provinciji (Monumenti storici della provincia Francescana di Ragusa, 1744), Protukritičko pismo o starosti Dubrovačke biskupije (De Ragusini archiepiscopatus antiquitate epistola anticritica, 1761), biografiju sv. Jeronima (Maximus Hieronymus, 1750), raspravu o postanju slavenskih jezika, napose hrvatskoga (O starosti i raširenosti ilirskoga jezika – De Illyricae linguae vetustate et amplitudine, 1754). Za književnu povijest najvažnija je njegova Dubrovačka književna kronika ili Pregled književnika koji su se proslavili u Dubrovačkoj Republici do 1766. godine (Fasti litterario-Ragusini sive virorum litteratorum Qui usque ad annum MDCCLXVI in Ragusina claruerunt Ditione, 1767), u kojoj je predstavio 271 dubrovačkoga pisca.
