struka(e):
Smareglia, Antonio
talijanski skladatelj
Rođen(a): Pula, 5. V. 1854.
Umr(la)o: Grado, 15. IV. 1929.

Smareglia [zmare'ļ:a], Antonio, talijanski skladatelj (Pula, 5. V. 1854Grado, 15. IV. 1929). Isprva studirao matematiku na sveučilištima u Beču i Grazu, a od 1872. do 1877. kompoziciju na Milanskom konzervatoriju. U Milanu je došao u kontakt s pokretom scapigliatura, tj. pristašama dekadentnih strujanja (A. Boito, A. Catalani i dr.) pod utjecajem njemačke kasnoromantičke glazbe. Nakon početnih kolebanja i neuspjeha u razdoblju između 1879. i 1887., u kojem je pretežito slijedio talijanske operne uzore (opere Preziosa, Bianca da Cervia i Kralj Nala – Re Nala), priklonio se wagnerovskoj koncepciji glazbene drame. Postigao je značajne uspjehe u Austriji (Beč, Prag) i Njemačkoj (Dresden) trima operama libretist kojih je bio Luigi Illica: Sigetski vazal (Il vassallo di Szigeth, 1889), Cornill Schut (1893) i Istarska svadba (Nozze istriane, 1895). Smareglia se definitivno priklonio wagnerijanstvu u posljednjoj fazi svojega djelovanja nakon 1897., u trima svojim posljednjim operama: Noćna leptirica (La falena, 1897), Oceana (1903) i Bezdan (Abisso, 1914), za koje je libreta napisao Silvio Benco. Najuspješnijim njegovim djelom smatra se Istarska svadba, u kojoj je sretno spojio elemente talijanske i njemačke operne tradicije s nadahnućem u istarsko-hrvatskom narodnom melosu s kojim je bio dobro upoznat (majka mu je bila Hrvatica). U posljednjim operama blizak je simbolizmu Ch. Baudelairea i G. D’Annunzija. Skladao je i omanji opus na području orkestralne i vokalne glazbe (simfonija, popijevke za glas i glasovir i dr.). Iako su ga cijenile i potpomagale istaknute ličnosti kao što su bili npr. A. Boito, J. Brahms, E. Hanslick i A. Toscanini, Smareglia je svojom stilskom orijentacijom bio svojedobno izraziti suparnik Verdiju i zbog toga je doživio neprimjereno zanemarivanje na talijanskim opernim pozornicama, koje traje do danas.

Citiranje:

Smareglia, Antonio. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/smareglia-antonio>.