struka(e):

soda (talijanski < srednjovjekovni latinski < arapski suwwād, vrsta biljke iz čijeg se pepela nekoć dobivala), natrijev karbonat (Na2CO3) u obliku kristalne sode (Na2CO3 · 10 H2O) i bezvodne, kalcinirane sode. Sodu valja razlikovati od različitih spojeva slična neformalnog imena: soda bikarbona naziv je za natrijev hidrogenkarbonat (NaHCO3), a kaustična soda za natrijev hidroksid (NaOH). U prirodi se soda najčešće nalazi kao dekahidrat (mineral natrit ili natron, Na2CO3 · 10 H2O), monohidrat (termonatrit, Na2CO3 · H2O) i dvostruka sol (trona, Na2CO3 · NaHCO3 · 2 H2O). Velika su prirodna nalazišta u jezerima Sjeverne Amerike i istočne Afrike. Bezvodna soda bijeli je prah koji se otapa u vodi uz oslobađanje topline, dajući vrlo lužnatu otopinu. Dekahidrat tvori velike bezbojne monoklinske kristale; izlučuje se iz hladne zasićene vodene otopine, dok se iz vruće otopine izlučuje monohidrat. Uvođenjem ugljikova dioksida u zasićenu vodenu otopinu sode nastaje natrijev hidrogenkarbonat, a otopina postaje slabo lužnata. – Do kraja XVIII. st. soda se dobivala iz pepela koji nastaje spaljivanjem morskih trava i biljaka. God. 1791. → N. Leblanc izumio je postupak dobivanja sode reakcijom natrijeva klorida sa sumpornom kiselinom te prženjem s vapnom i ugljenom. Leblancov postupak bio je potkraj XIX. st. zamijenjen novim postupkom, što ga je 1865. predložio → E. Solvay. Prema Solvayevu postupku, u zasićenu otopinu natrijeva klorida uvodi se amonijak, a zatim i ugljikov dioksid (dobiven termičkim raspadom kalcijeva karbonata):

NH3 + H2O + CO2  ⇆  NH4+ + HCO3.

Hlađenjem otopine taloži se najmanje topljiv natrijev hidrogenkarbonat:

Na+ + Cl + NH4+ + HCO3  ⇆  NaHCO3 + NH4+ + Cl,

koji se odvaja filtriranjem. Njegovom kalcinacijom dobiva se natrijev karbonat:

2 NaHCO3   →   Na2CO3 + H2O + CO2.

Soda je jedan od najvažnijih proizvoda velike kemijske industrije, u kojoj se najviše troši za neutralizaciju kiselina (kao zamjena za mnogo skuplju natrijevu lužinu) i proizvodnju drugih natrijevih soli. Rabi se i u proizvodnji sapuna, deterdženta, stakla i emajla (kao sredstvo za unos natrijeva oksida), u tekstilnoj industriji za pranje tekstila, u industriji celuloze i papira, metalurgiji i dr. Kao i ostale jake lužine, otopina sode izjeda kožu, a posebno štetno djeluje na sluznicu i oči.

Citiranje:

soda. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/soda>.