soli

soli, kemijski spojevi koji nastaju zamjenom vodikova atoma u nekoj kiselini atomom metala. To su pretežito ionski spojevi kristalne strukture, koji se sastoje od pozitivno nabijenoga kationa (najčešće metalni ion) i negativno nabijenog aniona (kiselinski ostatak). Zbog ionske veze između suprotno nabijenih iona, soli imaju razmjerno visoka tališta i vrelišta. Njihove taline i vodene otopine provode električnu struju (→ elektroliti), jer se soli u njima disociraju (raspadaju se) na ione. Soli se mogu pripraviti →  neutralizacijom kiselina i lužina, djelovanjem kiselina na metale (npr. solne kiseline na metalni cink), na metalne okside (npr. solne kiseline na kalcijev oksid), na druge metalne soli (npr. sumporne kiseline na natrijev acetat), djelovanjem lužina na okside nemetala (npr. kalcijeva hidroksida na ugljikov dioksid), izravnim spajanjem metala i nemetala (npr. natrija i klora), miješanjem otopina dviju topljivih soli, pri čem nastaje netopljiva sol (npr. miješanjem srebrnoga nitrata i natrijeva klorida) i reakcijom kiselih i baznih oksida (npr. sumporova dioksida i kalcijeva oksida). Soli jakih kiselina (halogenidi, sulfati, nitrati) i jakih baza (hidroksidi alkalijskih metala) najčešće su lako topljive u vodi, a ostale su većinom teško topljive ili netopljive. Zbog hidrolize, vodene su otopine soli jakih kiselina i slabih baza kisele, a vodene otopine soli slabih kiselina i jakih baza lužnate. Soli u kojima nisu svi vodikovi atomi neke poliprotonske (višebazične) kiseline zamijenjeni atomima metala zovu se kiselim solima. Tako npr. triprotonska fosforna kiselina gradi tri vrste soli: hidrogenfosfate (Na₂HPO₄), dihidrogenfosfate (NaH₂PO₄) i fosfate (Na₃PO₄). Bazične su soli one u kojima se uz kiselinski ostatak nalaze i hidroksidni (OH^–) ioni (npr. Mg(OH)Cl). Mnoge soli imaju u strukturi svojih kristala vezanu vodu (npr. CuSO₄ ∙ 5 H₂O). Metali koji imaju različite valencije grade dva ili više nizova soli, pa se tada valencija u njihovim nazivima označuje rimskim brojevima, npr. željezni(II) klorid (FeCl₂) i željezni(III) klorid (FeCl₃).