Spencer [spe'nsə], Herbert, britanski filozof i sociolog (Derby, 27. IV. 1820 – Brighton, 8. XII. 1903). Isprva radio kao željeznički inženjer da bi se 1853., dobivši nasljedstvo, posvetio isključivo znanstv. radu. Spencerovo je glavno djelo Sustav sintetičke filozofije (A System of Synthetic Philosophy, 1862–93) u kojem iznosi teoriju razvoja, koji se može pratiti kroz anorgansku, organsku i »nadorgansku« (društvenu) povijest. Sustav sintetičke filozofije sadrži: Prve principe (First Principles, 1862), Principe biologije (The Principles of Biology, 1864–67), Principe psihologije (The Principles of Psychology, 1870–80), Principe sociologije (The Principles of Sociology, 1876–82) i Principe etike (The Principles of Ethics, 1879–93). U Prvim principima Spencer je formulirao temeljni »zakon evolucije«, koji je pokušao primijeniti i na razvoj društva. Kao osnovne fenomene društvenog razvoja odredio je rast ili integraciju pri istodobnoj diferencijaciji struktura i funkcija. Iako je temeljnu terminologiju (sustav, struktura, funkcija) i koncept o međuovisnosti dijelova razradio na temelju analogije živoga organizma i društva, negirao je postojanje posebne analogije između društvenog i ljudskoga organizma. Razlikovao je jednostavna, složena i dvostruko složena društva te je vjerovao u razvojni napredak od jednostavnih do složenih društava. Prema Spenceru, predmet sociologije čini ukupnost »organskih sustava«, odnosno pojedinačnih područja društvenog života. Pritom razlikuje sustave obitelji, morala, politike, religije, inteligencije i gospodarstva. Kao metodu empirijske sociologije ističe indukciju, koju je temeljio na opsežnom etnografskom materijalu (koji je izdao zasebno kao Deskriptivnu sociologiju – Descriptive Sociology, 1874–81), a pri analizi kojega je ponajviše primjenjivao poredbenu metodu.
