Srkulj, Stjepan, hrvatski povjesničar i političar (Varaždin, 3. XII. 1869 – Zagreb, 8. IX. 1951). Nakon studija povijesti i doktorata stečenog u Beču, radio je kao srednjoškolski nastavnik (1895–1917). Sudjelovao je u radu Hrvatsko-srpske koalicije do 1918. Od rujna 1917. do listopada 1919. bio je gradonačelnik Zagreba te je u ime zagrebačkoga gradskog zastupništva podupirao Narodno vijeće i stvaranje jugoslavenske države, a u novostvorenoj državi pristupio je Hrvatskoj zajednici. Kao član vodstva te stranke bio je biran za gradskog zastupnika. Za gradonačelnika je ponovno bio izabran u studenome 1928., a na tom je mjestu ostao i nakon uvođenja šestosiječanjske diktature (1929). Kao disident Hrvatskoga bloka ušao je kao ministar građevine u vladu Vojislava Marinkovića (1932), a isti resor zadržao je i u vladama Milana Srškića i Nikole Uzunovića (do 20. XII. 1934). Raspravama, metodičkim prilozima i ocjenama surađivao u časopisima Archiv für slavische Philologie, Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog arkiva i Nastavni vjesnik (urednik 1906–17). Izdavao je udžbenike iz povijesti, povijesne čitanke i atlase. Njegov atlas Hrvatska povijest u 19 karata (1937) prvi je cjeloviti pregled hrvatske prošlosti u zemljovidima. Ostala djela: Pregled opće i hrvatske povjesnice (1905), Izvori za hrvatsku povijest (1911), Današnja Hrvatska – njezin teritorijalni razvitak (1916), Kratka povijest Hrvata (1926), Zagreb u prošlosti i sadašnjosti: 1903 – 1930 (1930).
