Stanford [stæ'nfəd], Charles Villiers, irsko-britanski skladatelj (Dublin, 30. IX. 1852 – London, 29. III. 1924). Studirao u Cambridgeu, Leipzigu i Berlinu, potom djelovao kao dirigent i poslije kao profesor kompozicije u Londonu i odgojio generacije britanskih skladatelja. Značajan je za revitalizaciju britanskoga glazbenoga života, a uz asimilaciju utjecaja njemačkoga romantizma (ponajprije J. Brahmsa), velik mu opus obilježava zanimanje za irski folklor. Njegovu se glazbu rijetko doživljavalo kao »nacionalnu«, za razliku od one njegova suvremenika E. W. Elgara.
