Stefan Uroš III. Dečanski, srpski kralj 1321–31 (?, oko 1275 – Zvečan, Kosovo, 11. XI. 1331). Sin Stefana Uroša II. Milutina. U mladosti je bio talac Nogaja, emira (1294–95) Zlatne Horde. Upravljao je Zetom i Trebinjem 1309–14. Nakon neuspjele pobune protiv oca bio je privremeno oslijepljen i upućen u Carigrad (1314–20). Vrativši se u Srbiju, dobio je na upravu oblast Budimlje na rijeci Lim (1320). Preuzeo vlast nakon očeve smrti (1321), porazivši uz pomoć plemstva polubrata Konstantina, ali je morao priznati Vladislava, sina kralja Stefana Dragutina, u Mačvi. Osvojio je 1328. Ston, a 1329. i Mačvu, zbog čega je došao u sukob s Hrvatsko-Ugarskim Kraljevstvom. U građanskom ratu u Bizantu podupro je Andronika II. Paleologa, porazivši kraj današnjega Kjustendila (28. VII. 1330) bugarskog cara Mihaela Šišmana, saveznika Andronika III. Tom je pobjedom za sebe osigurao osvojeni dio Makedonije, a sestri Ani i njezinu sinu Ivanu Stjepanu, u dogovoru s boljarima, bugarsko prijestolje. S vlasti ga je u kolovozu 1331. zbacio sin Dušan, koji je dovršio gradnju očeve zadužbine, manastira Dečani.
