Stieber [šti'ber], Zdzisław, poljski slavist (Sczakowa, 7. VI. 1903 – Varšava, 12. X. 1980). Od 1937. profesor na Sveučilištu u Lavovu, od 1945. u Varšavi i Łódźu, član poljske i bugarske akademije znanosti. U Krakovu je najprije studirao kemiju, ali se rano počeo zanimati za poredbeno slavensko jezikoslovlje. Bavio se rubnim istočnoslovačkim i ukrajinskim dijalektima, sudjelovao u izradbi poljskih jezičnih atlasa te proučavao povijesni razvoj poljskoga i češkoga. Stieberov zakon, koji je formulirao 1938. i prema kojemu fonološke oprjeke mogu nastati samo kao rezultat pravilnih glasovnih zakona ili posuđivanja, a ne i zbog analoških promjena u morfonološkim pravilima, do danas je predmet rasprave. Glavni radovi: Načini nastanka prijelaznih slavenskih govora (Sposoby powstawania słowiańskich gwar przejściowych, 1938), Povijesna i suvremena fonologija poljskoga jezika (Historyczna i współczesna fonologia języka polskiego, 1966), Nacrt povijesne gramatike slavenskih jezika (Zarys gramatyki historycznej języków słowiańskich, 1969–73).
