Stirner [šti'rnəɹ], Max (pravo ime Johann Caspar Schmidt), njemački filozof (Bayreuth, 25. X. 1806 – Berlin, 26. VI. 1856). Studirao filozofiju u Berlinu (među ostalima i kod Hegela), potom radio kao učitelj i novinar. Pripadnik radikalnoga krila hegelovske ljevice, Stirner na spoznajnom i etičkom planu zastupa egoizam i solipsizam, odbacujući svaku općost i sve nadindividualno: opstoji tek izolirana individua (»Jedini«), koja je istinski konkretna i koja svoj svijet stvara u svojoj predodžbi i po svojoj volji: »Ja sam svoju stvar postavio na ništa«. Vlasništvo Jedinoga dopire dokle god on hoće, a on hoće sve što može. On stvara i moralne norme koje vrijede samo za njega. Stoga je svaki nadindividualni i općevrijedeći moral neprihvatljiv. Svjetska se povijest razvija od idealizma prema egoizmu, razdoblju živoga i zbiljskoga egoističkoga čovjeka (suprotstavljenoga idealističkoj sablasti čovječanstva). Iako odbacuje svaki moral i kolektivizam, Stirner ne odbacuje i čovjekoljublje, ali ga temelji na individualnom zadovoljstvu. Glavna djela: Jedini i njegovo vlasništvo (Der Einzige und sein Eigentum, 1845), Povijest reakcije (Geschichte der Reaktion, I–II, 1852).