struka(e): |
Stumpf, Carl
njemački filozof, psiholog, akustičar i muzikolog
Rođen(a): Wiesentheid, 21. IV. 1848.
Umr(la)o: Berlin, 25. XII. 1936.

Stumpf [štumpf], Carl, njemački filozof, psiholog, akustičar i muzikolog (Wiesentheid, 21. IV. 1848Berlin, 25. XII. 1936). Bio je sveučilišni profesor filozofije u Würzburgu, Pragu, Halleu, Münchenu i Berlinu, gdje je utemeljio i vodio Institut za psihologiju (1893) i Fonogramski arhiv (1900). Logiku i spoznajnu teoriju zasnivao je na psihologiji, a da pritom nije zapao u psihologizam. Pod utjecajem F. Brentana razdvaja pojave, tj. osjetilne sadržaje i slike iz pamćenja, od funkcija (akata, stanja, doživljaja), čime je bitno utjecao na fenomenologiju E. Husserla. Obavio je istraživanja na području akustike, glazbene percepcije, nezapadnih glazbenih izričaja (u glazbama Indijanaca, Tajlanđana i dr.) te stvorio kombinaciju spoznaja s područja fizike, psihologije, etnologije, filozofije, estetike i muzikologije kao temelja komparativne muzikologije, koja će se poslije razviti u etnomuzikologiju. Stumpfov cjelokupni znanstveni opus znatno je utjecao na njemačku muzikologiju XX. st. Glavna djela: Psihologija zvuka (Tonpsychologie, I–II, 1883–90), Razvojna misao u suvremenoj filozofiji (Der Entwicklungsgedanke in der Gegenwartsphilosophie, 1900), Pojave i funkcije (Erscheinungen und Funktionen, 1907), Nauk o spoznaji (Erkenntnislehre, I–II, 1939–40).

Citiranje:

Stumpf, Carl. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/stumpf-carl>.