Suhrawardi (arapski Šiẖāb al-dīn Yaḥyā al-Suhrawardi), perzijski filozof i mistik (Suhraward, 1155 – Alep, 1191). Školovao se u Azerbajdžanu, živio u Iranu, Iraku i Siriji. Osumnjičen zbog krivovjerja, bio je pogubljen. Utemeljitelj iluminističke (išrāqi) škole, posebne filozofske, teozofske i sufijske tradicije, u kojoj je osjetan utjecaj manihejskog i zaratustranskoga naučavanja: zastupao ideju da Boga i svijet duhova treba poimati kao svjetlo, a proces ljudske spoznaje kao iluminaciju odozgo, posredovanjem duhova viših sfera. Pisao je na arapskom i perzijskom jeziku. Njegovih trinaest traktata pripada remek-djelima na perzijskom jeziku. U njima su obuhvaćene teme od logike i prirodoslovne filozofije do mističnih kazivanja. Ostvario je novu intelektualnu dimenziju islamske misli i znatno pridonio razvoju perzijskog jezika. Najpoznatije mu je djelo Knjiga o filozofiji svjetlosti (Kitāb ḥikmat al-Išrāq).