Sukarno [suka'rno] (također i Ahmed Sukarno), indonezijski političar (Blitar, 6. VI. 1901 – Jakarta, 21. VI. 1970). Tijekom studiranja u Bandungu, 1927. bio je jedan od osnivača Indonezijske nacionalne stranke (Partai Nasional Indonesia, akronim PNI). Tijekom nizozemske kolonijalne vlasti bio je u zatvoru (1929–31), a potom u egzilu na Sumatri (1933). Podržao je japansku invaziju 1942. kao sredstvo oslobođenja od nizozemske vlasti, ostvarivši utjecajan položaj koji mu je, nakon japanskog poraza, omogućio proglašenje samostalnosti Indonezije, predsjednikom koje se proglasio 18. VIII. 1945. Predvodio je borbu protiv nizozemske uprave te je potvrđen za predsjednika države nakon stjecanja neovisnosti 1949. Razvio je sustav tzv. upravljane demokracije, koju je nastojao provesti preuzimajući i mjesto premijera 1959. Vlastiti položaj na čelu države nastojao je učvrstiti autoritarnim jačanjem ovlasti, provođenjem nacionalističke ideologije, okupacijom susjednih područja (zapad Nove Gvineje) i sukobljivanjem s Malezijom. Proglasio se doživotnim predsjednikom 1963. Nakon obračuna u vojnom vrhu u ožujku 1966. bio je prisiljen predati izvršne ovlasti generalu Suhartu, a u ožujku 1967. bio je lišen položaja predsjednika države i stavljen u kućni pritvor u kojem je ostao do smrti.
