Sumarokov [~ro'kəf], Aleksandr Petrovič, ruski dramatičar (Moskva, 25. XI. 1717 – Moskva, 12. X. 1777). Kao zastupnik klasicizma, formulirao je načela poetike u Epistoli o stihotvorstvu (Êpistola o stihotvorstve, 1747). Tragedije Horev (1747), Hamlet (Gamlet, 1748) i Sinav i Truvor (1750) oponašaju francuske i njemačke uzore, izmišljaju rusku prošlost bez povijesnog oslonca, a njihov autor postao je tvorac ruskog kazališta (ravnatelj 1756–61). U 1770-ima bio je u nemilosti carice Katarine II. Objavio je komedije Umišljeni rogonja (Rogonosec po voobraženiju) i Svađalica (Vzdorščica), obje 1772., ali i tragediju bližu povijesnoj zbilji (Dmitrij Samozvanec, 1771) te zbirku Satire (Satiry, 1774). Neke je rukopise iz fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu obradio J. Badalić.