Supičić, Ivan, hrvatski muzikolog (Zagreb, 18. VII. 1928). Studirao pravo na Sveučilištu u Zagrebu i glasovir na Muzičkoj akademiji (1953., u klasi A. Geiger-Eichhorn). Doktorirao 1962. na Sveučilištu Sorbonne u Parizu s temom iz područja sociologije glazbe. God. 1960–63. djelovao je kao istraživač u Nacionalnom centru za znanstveno istraživanje (CNRS) u Parizu. Isprva nastavnik glasovira u glazbenoj školi u Sisku, potom asistent i (od 1976) redoviti profesor muzikoloških predmeta na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (do 1986). Godine 1979–93. predavao je na Sveučilištu u Strasbourgu. Supičić je utemeljitelj muzikoloških disciplina sociologije glazbe i estetike glazbe u Hrvatskoj, bavio se socijalnom poviješću glazbe u Francuskoj, odnosom glazbe i masovnih medija te estetičkim nazorima nekih hrvatskih skladatelja XX. stoljeća. Bio je glavni pokretač osnivanja Odsjeka za muzikologiju i Muzikološkoga zavoda pri Muzičkoj akademiji (potkraj 1960-ih), te Zavoda za muzikološka istraživanja (1980) pri Hrvatskoj (tada Jugoslavenskoj) akademiji znanosti i umjetnosti. Redoviti je član HAZU od 1983. Utemeljio je i trideset godina (1970–99) bio glavnim urednikom međunarodno utjecajnoga zagrebačkoga časopisa International Review of the Aesthetics and Sociology of Music (danas u izdanju Hrvatskoga muzikološkoga društva te HAZU i Muzičke akademije). Bio je potpredsjednik (1977–82) i predsjednik (1982–87) Međunarodnoga muzikološkoga društva. Autor je nekoliko knjiga (Ekspresivna glazba – La Musique expressive, 1956; Elementi sociologije glazbe, 1964; Estetika evropske glazbe, 1978), od kojih je druga prevedena i objavljena na poljskom i engleskom (u SAD-u).
