struka(e):
Suvorov, Aleksandr Vasiljevič
ruski feldmaršal
Rođen(a): Moskva, 24. XI. 1729.
Umr(la)o: Sankt Peterburg, 18. V. 1800.

Suvorov [suvo'rəf], Aleksandr Vasiljevič (Vasil’evič), ruski feldmaršal (Moskva, 24. XI. 1729Sankt Peterburg, 18. V. 1800). Potomak znamenite ruske plemićke obitelji. Zbog vojnih zasluga stekao je 1789. naslov ruskog grofa i grofa Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti, a 1799. naslov ruskog kneza. Od 1743. u djelatnoj vojnoj službi. U rusko-osmanskim ratovima (1768–74. i 1787–91) pobijedio kraj Turtukaja (1773), Kozludže (1774), Kinburna (1787), Focşanija (1789) i Izmaila (1790). Ugušio je ustanak J. I. Pugačova na području Urala, Povolžja i dijela Sibira 1774., a 1794. ustanak T. A. Kościuszka u Poljskoj. Na čelu habsburško-ruske vojske 1799. potisnuo je Francuze iz sjeverne Italije. Proslavio se pohodom u Švicarsku preko Sankt Gottharda 1799. Potkraj 1799. bio je imenovan vrhovnim zapovjednikom (generalisimus). Budući da je jedan od najznačajnijih ruskih vojskovođa, u SSSR-u je 1942. bio uveden orden Suvorov, koji se dodjeljivao za visoke vojne vrline.

Citiranje:

Suvorov, Aleksandr Vasiljevič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/suvorov-aleksandr-vasiljevic>.