Sverdrup [svæ'ḍrʉp], Harald Ulrik, norveški oceanograf (Sogndal, 15. XI. 1888 – Oslo, 21. VIII. 1957). Studirao i doktorirao (1917) na Sveučilištu u Oslu. Sudjelovao je u ekspediciji istraživačkim brodom Maud u području Arktika (1918–25), predavao meteorologiju na Sveučilištu u Bergenu (1926–31) te radio kao istraživač u Institutu »Christian Michelsen« u Bergenu (1931–36). Nakon nekoliko posjeta SAD-u, prihvatio je ponuđeno mjesto ravnatelja Scrippsova oceanografskog instituta u La Jolli (1936–48). Vrativši se u Norvešku, vodio je Norveški polarni institut te radio kao profesor geofizike na Sveučilištu u Oslu (1948–57). Istraživao je morske mijene u području Arktika (1927), zajedno s W. H. Munkom predložio metodu za prognozu vjetrovnih valova koja se često koristila u doba II. svjetskog rata, upozorio na važnost prostornih promjena vjetra i Coriolisove sile za opću cirkulaciju u oceanima (1947). Za boravka u SAD-u utemeljio je utjecajnu oceanografsku školu. Jedan je od autora opsežnoga djela Oceani: njihova fizika, kemija i opća biologija (The Oceans: Their Physics, Chemistry, and General Biology, 1942), koje je generacijama oceanografa služilo kao temeljni udžbenik i priručnik. U poslijeratnom razdoblju u Norveškoj je vodio reorganizaciju obrazovnoga sustava. U oceanografiji je njegovim imenom nazvana jedinica izvan SI za volumni transport (106 m³/s).
