Swieten [svi:'tən], Gerard van, austrijski liječnik i reformator zdravstva nizozemskog podrijetla (Leiden, 7. V. 1700 – Schönbrunn kraj Beča, 18. VI. 1772). Nakon završenoga studija medicine u Leidenu 1725., bio je asistent H. Boerhaavea. Od 1745. djelovao je u Beču kao osobni liječnik Marije Terezije, koja mu je povjerila reformu zdravstva. Reorganizirao je bečki Medicinski fakultet (osnovan 1365) te je 1748. bio imenovan njegovim predsjednikom. Postavši inspektorom medicinske nastave, reformirao ju je po uzoru na leidenski Medicinski fakultet te je u Građanskoj bolnici u Beču izdvojio 12 bolesničkih kreveta za praktičnu kliničku nastavu studenata. Godine 1756. otvorio je novu sveučilišnu zgradu u Beču te osmislio plan za osnutak prvoga veterinarskog učilišta u Habsburškoj Monarhiji. Postavši šefom cjelokupnoga zdravstva u Habsburškoj Monarhiji, na cijelom je njezinu prostoru reformirao bolnice, osnivao primaljske škole, nahodišta i druge socijalne ustanove. Godine 1770. izradio prvi Sanitarni zakonik (Normativum sanitatis), koji je vrijedio za cijelu Monarhiju, pa i za naše krajeve. U Hrvatsku je uputio svojeg učenika I. K. Lalanguea. Iako je bio pristaša naprednih ideja i borio se protiv praznovjerja, Swieten se usprotivio uvođenju variolizacije (inokulacija nepromijenjenoga virusa velikih boginja) i perkusije.
