Szabó [sα'bo:], Lőrinc, madžarski pjesnik (Miskolc, 31. III. 1900 – Budimpešta, 3. X. 1957). Pripadao je drugomu naraštaju madžarskih modernista. U zbirkama Zemlja, šuma, Bog (Föld, erdő, Isten, 1922), Kaliban (1923), Svjetlo, svjetlo, svjetlo (Fény, fény, fény, 1925) i Sotonina remek-djela (A Sátán műremekei, 1926) ekspresionistički je stil kombinirao s klasičnim oblicima i panteističkim, vitalističkim idealima. U zbirci Ti i svijet (Te meg a világ, 1932) oživio je poimanje lirskoga subjekta te dijaloškim pjesničkim govorom inscenirao nepomirljivost unutarnjih i izvanjskih sukoba. Pod utjecajem istočnih filozofija u zbirci Zasebni mir (Különbéke, 1936) lirski se subjekt izolira od vanjskih sukoba. U autobiografskoj kompoziciji od 370 pjesama Glazba cvrčaka (Tücsökzene, 1947) narativnošću i poetiziranjem svakidašnjega govora obnovio je pjesnički jezik, kao i u sonetima zbirke Dvadeset šesta godina (A huszonhatodik év, 1957).
