Šahmatov [ša'hmətəf], Aleksej Aleksandrovič, ruski jezikoslovac (Narva, Estonija, 17. VI. 1864 – Petrograd, danas Sankt Peterburg, 16. VIII. 1920). Već kao gimnazijalac u Moskvi istraživao je u rukopisnim arhivima, a pod vodstvom F. F. Fortunatova proučavao poredbenu gramatiku, folklor i jezičnu povijest. Sa 16 godina objavio je prvi članak u Jagićevu Archiv für slavische Philologie. Studirao je na Moskovskom sveučilištu 1883–87., god. 1894. obranio disertaciju s područja ruske fonetike, a pet godina poslije bio je primljen u rusku Akademiju kao njezin najmlađi član u povijesti. Nakon studija predavao je do 1891. na Moskovskom sveučilištu, a od 1909. bio je profesor na Sanktpeterburškom sveučilištu. Dodijeljeni su mu počasni doktorati sveučilišta u Pragu i Berlinu, bio je član poljske i srpske akademije znanosti. Bavio se ponajprije poviješću ruskog jezika, a istražujući spomenike staroruske pismenosti postavio je metodološke osnove za tekstologiju. Zahvaljujući primjeni povijesno-poredbene metode, uspostavio je kronologiju nastanka ruskih ljetopisâ IX–XIV. st. Bavio se i suvremenim ruskim govorima te drugim slavenskim jezicima (lužičkosrpskim, kašupskim, srpskim, slovenskim). Razradio je povijesnu morfologiju ruskog jezika te pripremio pravopisnu reformu koja je uvedena 1918. Glavni radovi: Pregled ruskih ljetopisnih zbirka XIV–XVI. st. (Оbozrenie russkih letopisnyh svodov XIV–XVI vv., 1938) i Povijesna morfologija ruskoga jezika (Istoričeskaja morfologija russkogo jazyka, 1957).
