Ščerba [šč’e'rbə], Lev Vladimirovič, ruski jezikoslovac i fonetičar (Sankt Peterburg, 3. III. 1880 – Moskva, 26. XII. 1944). Učenik J. Baudouina de Courtenaya, studirao na Sveučilištu u Sankt Peterburgu 1898–1903. Profesor na istom sveučilištu 1916–41. i član Akademije znanosti SSSR-a od 1924 (redoviti od 1943), osobito aktivan u njezinu Institutu za jezik i mišljenje. U radovima s područja fonetike i fonologije razradio Baudouinovu koncepciju fonema te utemeljio Lenjingradsku fonološku školu. Bavio se i slav. dijalektologijom, osobito istočnolužičkim narječjem, te leksikologijom, leksikografijom i teorijom pisma. Najznačajniji mu je rad Ruski samoglasnici u kvalitativnom i kvantitativnom odnosu (Russkie glasnye v kačestvennom i količestvennom otnošenii, 1912).
