Šenoa, Julije, hrvatski književnik (Zagreb, 16. II. 1845 – Zagreb, 10. X. 1897). Brat Augusta Šenoe. Službenik Prve hrvatske štedionice i prvi podravnatelj banke. Suosnivač kluba Kvak i prvi pisac njegove povijesti. Pod »kvakačkim« imenom Kvaković napisao je niz parodija i kupleta, jednočinki, dvopjeva i »umorstava«, u kojima je satirički opisao građanske prilike svojega doba, a u kojima je i sâm glumio, poneku i uglazbio (Otelo iliti mletački crnac iz Venecije, 1884; Pjevački megdan na Počkaj gradu oliti Moć vesele sudbine proti nabuhloj nadutosti, 1886; Trovatore i Cavalleria Rusticana, 1889., i dr.) i koje su uvrštene u Sbirku kvakačkih šaljivih popievaka i inih sastavaka (1889). U Hrvatskom zemaljskom kazalištu izvedena su četiri njegova igrokaza: Skupi liek (1878), Kobna cvjetača (1878), Pagat ultimo (1880) i Pod uvjetom (1894). Te su lakrdije nedužne, ali oštre slike društva, pisane u stihu u kombinaciji kajkavskog i štokavskog narječja, koje su rado izvodila i diletantska društva u provinciji.