Škrinjarić, Sunčana, hrvatska književnica (Zagreb, 11. XII. 1931 – Zagreb, 21. IV. 2004). Diplomirala na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu 1966. Radila u Dječjem i Obrazovnom programu Radio Zagreba 1958–71., potom djelovala kao slobodna umjetnica. Autorica je petnaestak knjiga za mlade, od kojih su mnoge nagrađene najvišim književnim nagradama, te poezije i proze za odrasle. Napisala je scenarij za prvi hrvatski cjelovečernji crtani film Čudesna šuma (1989). Knjigom Kaktus bajke (1970) unijela je novost u hrvatsku dječju književnost: razgrađujući klasičnu bajku, od njezinih elemenata i isječaka iz suvremenoga života stvara novu zbilju. Kritika je najuspjelijim ocijenila njezin roman Ulica predaka (1980), koji u formi dnevničkih zapisa prati odrastanje djevojčice koja se sukobljava sa svijetom što ju okružuje te otkriva atmosferu straha i mržnje pred II. svjetski rat. Roman, koji izlazi iz okvira dječje književnosti, ima mozaičnu strukturu: niz sličica iz života komponiranih u zaokružene kratke priče pune ironije iskazane zagrebačkim žargonom. Nastavak toga romana pod naslovom Ispit zrelosti objavila je 2002. Kazališna kavana (1988) blago je egzistencijalni roman o gubitničkoj generaciji 1950-ih i poslijeratnom umjetničko-bohemskom Zagrebu, argumentiranom najizrazitije preko sudbine triju žena. Njezina je proza za djecu bez didaktičkih tendencija ili nametljivosti; gotovo jedina u suvremenoj hrvatskoj prozi i prva nakon I. Brlić-Mažuranić prihvatila je bajku kao oblik iznošenja svoje vizije djetinjstva, stvorila jedinstvenu modernu bajku koja podrazumijeva prepletanje mitskoga i realnoga, sna i jave te se tako uspješno oslobodila konvencija tradicionalne realističke proze. God. 1999. bila je nominirana za najznačajniju svjetsku nagradu u području dječje i književnosti za mlade, »Hans Christian Andersen«, poznatu kao »Mali Nobel«.
