Šrepel, Milivoj, hrvatski književni povjesničar i klasični filolog (Karlovac, 8. XI. 1862 – Zagreb, 23. II. 1905). Studij filozofije te slavistike i klasične filologije završio na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1886. te od 1889. predavao klasičnu filologiju. Bio je prvi urednik Građe za povijest književnosti hrvatske, koju je 1897. počela izdavati JAZU. Napisao je mnogobrojne radove o latinskoj gramatici i književnosti, bavio se i slavistikom, osobito hrvatskim latinistima, a kao književni kritičar bio je pristaša brandesovske kritike, zauzimao se za realistička načela. Djela: »Skup« Marina Držića prema Plautovoj »Aululariji« (1890), Pjesnički prvaci u prvoj polovini 19. vijeka (1891), Ruski pripovjedači (1894), Rimska satira (1894), Klasična filologija (1899), Preporod u Italiji u XV. i XVI. stoljeću (1899), Humanist Šižgorić (1899), O Maruliću (1901).
