TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Štambak, Dinko

ilustracija
ŠTAMBAK, Dinko

Štambak, Dinko, hrvatski književnik i prevoditelj (Dolac Donji kraj Omiša, 21. VII. 1912Pariz, 24. IV. 1989). Teologiju pohađao u Makarskoj. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu 1943. diplomirao kroatistiku te francuski i engleski jezik. Radio je kao novinar i korektor, od 1937. objavljujući članke, kritike, eseje i pjesme (zastupljen u Lirici hrvatskih sveučilištaraca, 1939) te surađujući u Hrvatskoj enciklopediji. Nakon II. svjetskog rata, kao stipendist francuske vlade, studirao komparativnu književnost na Sorbonnei (1945–47). U Parizu je ostao do kraja života, radeći kao stručni suradnik u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (1949–52), tiskajući znanstvene i književne radove u časopisima te djelujući kao književni kritičar i izvjestitelj na radiju (1952–66) i gimnazijski profesor. U hrvatski književni život vratio se 1973. knjigom eseja Pariska bohema, nakon čega je surađivao u časopisima i tiskao esejističke knjige putopisa Talijanski puti (1977) i Grčki puti ili Makljenov list (1979), prožete meditativnim i eruditskim ekskursima. God. 1986. objavio je roman Mulci (napisan izvorno na francuskom), temeljen na autobiografskim prisjećanjima o djetinjstvu u splitskoj četvrti Lučac zadnjih godina I. svjetskog rata; imotskim djetinjstvom nadahnuta je prozna knjiga Oko Modroga i Crvenog jezera (1987). Pariška sjećanja i dnevnici probrani su u knjizi Dvadeset i pet godina Pariza (1945–1970) (1987). S francuskoga je preveo zbornik Odabrana francuska proza (tiskan posmrtno 1998), romansirane biografije Luja XIV. (1943), M. de Cervantesa (1943), F. Chopina (1944) i dr. Prevodio je i s hrvatskoga na francuski te s grčkoga na hrvatski.

Citiranje:
Štambak, Dinko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 20. 9. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59885>.