Tamaro [tama'ro], Attilio, talijanski povjesničar, novinar i diplomat (Trst, 13. VII. 1884 – Rim, 20. II. 1956). Potomak stare obitelji iz Pirana. Diplomirao je 1906. književnost u Beču. Nakon studija bio je knjižničar i arhivist u Puli (1906–08), novinar u tršćanskim listovima L’Indipendente (1908–11) i Il Piccolo (od 1911), te tajnik Narodnoga sveučilišta u Trstu (od 1910). Nakon I. svjetskog rata u diplomatskoj službi: obnašao je službu talijanskoga generalnoga konzula u Hamburgu (1927–30) te ministra u Helsinkiju (1930–35) i Bernu (1935–43). U svojim djelima zauzimao se u duhu talijanskoga nacionalizma (→ iredentizam) za priključenje Italiji bivših mletačkih posjeda na istočnoj obali Jadrana. Glavno djelo: Povijest Trsta (Storia di Trieste, I–II, 1924).
