Tamayo y Baus [tama'jo i bạus], Manuel, španjolski dramatičar (Madrid, 16. IX. 1829 – Madrid, 21. VI. 1898). Kao sin dvoje glumaca, zarana upoznao kazališni život. Najprije je pisao povijesne drame u romantičarskom duhu (npr. Ljubavno ludilo – La locura de amor, 1855., o životu kraljice Ivane Lude), melodrame te adaptacije stranih romantičara (npr. Schillerove Ivane Orleanske). Poslije je obrađivao suvremene teme i napadao građanske društvene običaje (Gruda snijega – La bola de nieve, 1865; Fini ljudi – Los hombres de bien, 1879., i dr.). Većinom je pisao u stihu, ali njegovim najboljim djelom smatra se drama u prozi Nova drama (Un drama nuevo, 1867), u kojoj je tematizirao estetička pitanja Shakespeareova kazališta i doba. Znatno je oživio španjolski kazališni repertoar nakon romantizma. Na vrhuncu slave povukao se i postao ravnatelj Nacionalne biblioteke.
