Taszycki [taš'ck’i], Witold, poljski polonist i slavist (Zagórzany, 20. VI. 1898 – Krakov, 8. VIII. 1979). Diplomirao na Sveučilištu u Krakovu 1922., bio profesor na sveučilištima u Vilniusu (1928), Lavovu (1929–41. i 1944–45) te Krakovu (od 1946). Član Poljske akademije znanosti od 1939., urednik časopisa Onomastica. Objavljivao radove s područja slavistike, povijesti, povijesne dijalektologije, onomastike i poljskog pravopisa. Razvio tezu o malopoljskoj osnovici poljskog književnoga jezika te originalnu toponomastičku klasifikaciju. Uredio rječnik polj. govorâ i rječnik staropoljskih vlastitih imena. Najvažniji radovi: Najstariji spomenici poljskoga jezika (Najdawniejsze zabytki języka polskiego, 1927), Branitelji poljskoga jezika: od XV. do XVIII. st. (Obrońcy języka polskiego: wiek XV–XVIII, 1953), Polonističke rasprave i studije (Rozprawy i studia polonistyczne, I–V, 1958–73).
