Taut [tạut], Bruno, njemački arhitekt (Königsberg, danas Kalinjingrad, Rusija, 4. V. 1880 – Ankara, 24. XII. 1938). Jedan od glavnih nositelja reformatorskih ideja u novijoj njemačkoj arhitekturi. Studirao u Münchenu; djelovao u Magdeburgu, Berlinu, Moskvi i u Japanu; bio profesor na Visokoj tehničkoj školi u Charlottenburgu i u Istanbulu. Na sebe je skrenuo pozornost izložbenim paviljonima u Leipzigu (1913) i Kölnu (1914), kod kojih je primijenio nove građevne materijale (staklo i čelik), naglašavajući ne samo njihovu prikladnost nego i estetsko oblikovanje. Snažno utjecao na reformu stambene arhitekture i izgradnje stambenih naselja; nastojao da se i boja učini oblikovnim elementom urbanih kompleksa. Objavljivao knjige i članke s područja arhitekture. Njegov brat Max (Königsberg, danas Kalinjingrad, 15. V. 1884 – Berlin, 26. II. 1967), služeći se suvremenim tehničkim postignućima i primjenjujući nove materijale, osobito armiranobetonske konstrukcije, postigao je značajne rezultate u njemačkoj arhitekturi.
