Bartholomae [barto:'lomε], Christian, njemački jezikoslovac (Forst ob Limmersdorf, 21. I. 1855 – Langeoog, 9. VIII. 1925). Jedan od predstavnika mladogramatičarske škole, koja je u ozračju pozitivizma izgradila povijesno-poredbenu gramatiku indoeuropskih jezika. Studirao u Münchenu i Leipzigu, bio profesor u Halleu, Münsteru i Gießenu. U tom je okviru Bartholomae dao mjerodavan i nezaobilazan prinos iranistici. Objavio niz fundamentalnih studija i priručnika. Posebno valja istaknuti članak o staroiranskom glagolu (1878), studiju o Gatama, najstarijem dijelu Aveste (1879), Arijska istraživanja (Arische Forschungen, I–III, 1882–87), priručnik staroiranskih dijalekata (1883), prinose o pretpovijesti iranskih jezika te o avestičkom i staroperzijskom jeziku u prvom sustavno zasnovanom nacrtu iranske filologije (1895. i 1896), kao i velik, temeljito dokumentiran, Staroiranski rječnik (Altiranisches Wörterbuch, 1904).
