Tennyson [te'nisən], Alfred, engleski pjesnik (Somersby, Lincolnshire, 6. VIII. 1809 – Aldworth, Surrey, 6. X. 1892). Rođen u svećeničkoj obitelji. Od 1827. studirao u Cambridgeu, no studij je napustio nakon očeve smrti (1831). Ondje je upoznao kritičara Arthura Henryja Hallama i priključio se tzv. Cambridgeskim apostolima. U tom studentskom klubu težio je profilirati kulturnu politiku u čijem bi žarištu bila fabrikacija jake nacionalne povijesti, što je postalo osnovom njegove poetike i došlo do osobita izražaja u prvoj pjesničkoj zbirci Pjesme, uglavnom lirske (Poems, Chiefly Lyrical, 1830). U toj zbirci lirika naglašene senzualnosti i melodioznosti služi kao podloga za proizvodnju naoko organskog nacionalnog identiteta i pseudomitske nacionalne povijesti. Taj je stav donekle revidirao u dvjema zbirkama Pjesama (Poems, 1832. i 1842). Godine 1842. započeo je raditi na opsežnu pjesničkom ciklusu U spomen, A. H. H. (In Memoriam, A. H. H., 1850), najutjecajnijem viktorijanskom pjesničkom djelu, posvećenom njegovu preminulom prijatelju Hallamu. U tom je ciklusu artikulirao nosive pretpostavke viktorijanske kulture, napose prijepor između biblijske egzegeze i prirodnih znanosti. Od kasnijih zbirki značajnije su Maud i druge pjesme (Maud, and Other Poems, 1855), Kraljeve idile (Idylls of the King, 1859), Sveti gral i druge pjesme (The Holy Grail and Other Poems, 1869–70), Balade i druge pjesme (Ballads and Other Poems, 1880), Tirezija i druge pjesme (Tiresias and Other Poems, 1885). Godine 1850. naslijedio je W. Wordswortha kao dvorski pjesnik (poet laureate). Uz R. Browninga najznačajniji je viktorijanski pjesnik. Njegovo pjesništvo obilježava karakteristična melodioznost, stilska kićenost i zasićenost osjetilnom metaforikom, te – posebno u oprjeci Browningu – stanovita politička konzervativnost, nasuprot kojima će se poslije definirati poetika modernizma.
