struka(e):
ilustracija
TEODOLIT iz 1881.

teodolit (engl. theodolite < znanstv. lat. theodolitus), geodetski instrument za mjerenje horizontalnih kutova ili horizontalnih i vertikalnih kutova. Glavni su mu dijelovi horizontalni i vertikalni krug s ljestvicama, dalekozor i dodatni uređaji za očitanje kutova i horizontiranje. Dalekozor se može okretati oko horizontalne osovine, a zajedno s kućištem s nosačima (alhidadom) i oko vertikalne osovine. Prema građi i načinu očitanja teodoliti su mehanički (s odvojenim povećalima ili mikroskopima za očitanje nasuprotnih mjesta kruga i mehaničkim mikrometrima), optički i elektronički. Prema dodatcima, konstrukciji i namjeni teodolit može biti: kompasni, daljinomjerni (tahimetar), giroteodolit, ovjesni, repeticijski, astronomski. Postoje različiti dodatci teodolitu koji omogućuju njegovu svestranu uporabu, npr. okularna prizma, objektivni klin, pentagonalna prizma, zenitni okular, pribor okulara, optički mikrometar (ispred objektiva), predleće, zenitni visak, mjerne saonice, laserski i autokolimacijski okular, kompas, giroskop.

U meteorologiji, optički teodolit svake minute mjeri azimute i altitude pod kojima se kroz dalekozor vide meteorološki baloni pri njihovu dizanju u atmosferi (tzv. pilot-balonsko mjerenje brzine i smjera visinskih vjetrova), a radiosondažni teodolit automatski prati kretanje meteoroloških balona s radiosondama u višim slojevima atmosfere radi dobivanja podataka o temperaturi, vlazi, tlaku zraka i vjetru. Radiosondažni teodolit prima radiosignale kojima se automatski upravlja okretanje teodolita i mjerenje kutova.

Citiranje:

teodolit. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/teodolit>.