Terezija iz Lisieuxa [lizjø'~], sv. (poznata i kao Terezija od Djeteta Isusa i sv. Mala Terezija, pravo ime Thérèse Martin), francuska bosonoga karmelićanka (Alençon, 2. I. 1873 – Lisieux, 30. IX. 1897). God. 1888. stupila u samostan bosonogih karmelićanki u Lisieuxu. Od 1893. obavljala je dužnost magistrice novakinja, 1895. počela je pisati bilješke za duhovnu autobiografiju Povijest jedne duše (Histoire d’une âme, 1898), u kojoj je izložila svoje poimanje duhovnoga puta. Nekadašnjemu redovničkom idealu svetosti, koji se postiže herojskim krjepostima, suprotstavila je jednostavnost svakidašnjih stvari proživljenih u vjeri i ljubavi. Njezin duhovni put naišao je nakon njezine smrti na velik odjek pa je Lisieux postao hodočasničkim mjestom. Svetom je proglašena 1925., a crkvenom naučiteljicom 1997. Zaštitnica je svjetskih misija i misionara, a uz sv. Ivanu Orleansku zaštitnica Francuske. God. 1973. objavljeno je kritičko izdanje njezinih sabranih spisa (koji uključuju, uz Povijest jedne duše, pjesme, pisma i molitve).
