Thibaut [ti:'baut], Anton Friedrich Justus, njemački pravnik (Hameln, 4. I. 1772 – Heidelberg, 28. III. 1840). Studirao pravo u Göttingenu, Königsbergu (gdje mu je predavao I. Kant) i Kielu. Od 1798. predavao građansko (rim.) pravo u Kielu i Jeni, a od 1805. u Heidelbergu; jedan od najutjecajnijih njem. pravnika onoga doba. Pisao o teoriji prava i pojedinim pitanjima građ. prava, no najznačajniji su mu radovi posvećeni pandektnomu pravu i njegovoj vrijednosti u građanskopravnoj praksi, os. Sustav pandektnoga prava (System des Pandektenrechts, 1803). U esejima Civilističke rasprave (Civilistische Abhandlungen) i O nužnosti općega građanskog prava za Njemačku (Über die Notwendigkeit eines allgemeinen bürgerlichen Rechts für Deutschland, 1814) gorljivo je zastupao kodifikaciju građ. prava u Njemačkoj, smatrajući da drž. jedinstvo nije nužna pretpostavka za pravnu unifikaciju i kodifikaciju. Ostala značajnija djela: Teorija o logičnom tumačenju rimskoga prava (Theorie der logischen Auslegung des römischen Rechts, 1799), O posjedu i zastari (Über Besitz und Verjahrung, 1802).
