Tiepolo, Giambattista

ilustracija
TIEPOLO, Giambattista, Kleopatrina gozba
ilustracija1ilustracija2

Tiepolo [tiε:'polo], Giambattista, talijanski slikar (Venecija, 5. III. 1696Madrid, 27. III. 1770). Najistaknutiji predstavnik venecijanskoga rokokoa. Razvio se pod utjecajem P. Veronesea, G. B. Piazzette i F. Benkovića. Na freskama u palačama (Labia, Dolfin i Rezzonico u Veneciji, Canossa u Veroni) i crkvama (Sta Maria degli Scalzi u Veneciji, oko 1730) razvio je do savršenstva iluzionističku metodu razrješavanja plohe u otvoren prostor atmosfere u kojoj lebde alegorijski i mitološki likovi i skupine smiono pokrenute u pompoznim kompozicijama. Uspješno je rješavao perspektive, os. skraćenja i arhitektonske kulise (kolonade, arhitrave, korniše, balustrade). Više značajnih radova izveo je u Udinama (katedrala i nadbiskupska palača, oko 1726) i Milanu (palača Dugnani, 1731., bazilika Sant’ Ambrogio, 1737., i palača Clerici, 1740) te u okolici Vicenze (vila Valmarana, oko 1737). Freskama u kraljevskim palačama u Würzburgu (1751–53) i Madridu (1762–70), koje je izveo zajedno sa sinovima Giandomenicom (17271804) i Lorenzom (1736–76), snažno je utjecao na njemačko i španjolsko slikarstvo u završnom razdoblju baroka. U mnogobrojnim radovima u ulju ostvario je sažetiju kompoziciju, a kolorit razvio do raskošnih svijetlih harmonija (Telemah; Venera i Merkur; Trijumf Amfitrite; Poklonstvo kraljeva; Krist stišava oluju na moru). Kao portretist znao je izraziti snažnu karakterizaciju lika (Portret starca s knjigom, 1755). Slikao je prizore s venecijanskih kostimiranih svečanosti i karnevala te žanr-prizore iz pučkoga života (Djevojka s trorogim šeširom, 1758–60). Posebnom tehnikom finoga šrafiranja izrađivao je bakropise u ciklusima Različiti ćudljivi postupci (Vari Capricci) i Fantastične šale (Scherzi di Fantasia).

Citiranje:
Tiepolo, Giambattista. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 14. 6. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61272>.