struka(e): ruska književnost
Tinjanov, Jurij Nikolajevič
ruski teoretičar književnosti i prozni pisac
Rođen(a): Režica, Vitebska gubernija, danas Rēzekne u Latviji, 18. X. 1894.
Umr(la)o: Moskva, 20. XII. 1943.

Tinjanov (Tynjanov) [tɨn’a'nəf], Jurij Nikolajevič (Nikolaevič), ruski teoretičar književnosti i prozni pisac (Režica, Vitebska gubernija, danas Rēzekne u Latviji, 18. X. 1894Moskva, 20. XII. 1943). Profesor Ruskog instituta povijesti umjetnosti u Petrogradu i jedan od čelnika ruskog formalizma. S R. O. Jakobsonom autor je teza o Problemima proučavanja književnosti i jezika (Problemy izučenija literatury i jazyka, 1928). Nezaobilazan je u prosudbi povijesti ruske književnosti (Arhaisti i novotari – Arhaisty i novatory, 1929), pri čem se posvetio istraživanju prijeloma potkraj XVIII. i u početku XIX. st. Ta su istraživanja dala građu za romane o ruskim pjesnicima. Kjuhlja (1925) temelji se na biografiji dekabrista i knjiž. »arhaista« V. K. Kjuheljbekera, prognanoga u Sibir, a Smrt Vazir-Muhtara (Smert’ Vazir-Muhtara, 1927–28) bavi se spletkama oko pjesnika i diplomata A. S. Gribojedova, koji je 1829. ubijen u Teheranu. Roman o A. S. Puškinu nije dovršio. Stilsko je majstorstvo uočljivo u grotesknim pripovijestima, među kojima Potporučnik Kiže (Podporučik Kiže, 1928) govori kako birokratska pogrješka dovodi do zamjene identiteta, pa se pripovijest može smatrati »pretkafkijanskom«.

Citiranje:

Tinjanov, Jurij Nikolajevič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tinjanov-jurij-nikolajevic>.