TRAŽI DALJE:
STRUKE:

tiskarstvo

ilustracija
TISKARSTVO, tiskara u doba reformacije

tiskarstvo, djelatnost koja se bavi postupcima oblikovanja i izradbe tiskanih proizvoda kao što su knjige, časopisi, novine, plakati, tiskanice, vrijednosni papiri i sl. Obuhvaća sve postupke kojima se ostvaruje otisak, od grafičkog oblikovanja, pripreme za tisak, samoga tiska, do grafičke dorade.

Prije razvoja tiskarskih tehnika tekstovi su se umnožavali prepisivanjem na papirus, poslije na pergament, a naposljetku i na papir. Početci tiskarstva vezani su uz otiskivanje s pomoću pečatnjaka i reljefnih valjaka u glini i vosku, a u Kini u XI. st. i s pomoću ideograma. Pravi početci tiskarstva u današnjem smislu bili su motivirani željom da knjiga postane dostupna što širemu krugu ljudi. Prijelaz s rukopisnih knjiga na tiskane omogućila je uporaba drvorezâ, koji su se isprva rabili kao tiskovne forme za otiskivanje ilustracija, a tekst se naknadno dopisivao. Za knjige tiskane između 1430. i 1480. izrađivali su se drvorezi za tisak i teksta i ilustracija. Osnovu suvremenoga tiskarstva postavio je J. Gutenberg, koji je 1440. počeo primjenjivati pomična slova i prešu za tisak. Tiskarska se boja na slog nanosila tamponom, na njega bi se stavljao navlaženi papir, koji se otiskivao s pomoću tiskarske preše. Na taj je način 1445. Gutenberg otisnuo Bibliju u nakladi od 100 do 200 primjeraka. Knjige koje su do 1500. bile tiskane na taj način nazivaju se inkunabulama, a u XVI. se st. počinju sve više razlikovati od rukopisnih knjiga i poprimati formate i oblike kakvi su i danas u uporabi. Gutenbergova tehnika tiska nazvana je knjigotiskom, te se kao tehnika visokoga tiska dalje usavršavala. U XV. st. pojavljuju se tehnike dubokoga tiska (bakrorez, bakropis, i, poslije, bakrotisak), te 1796., po izumu A. Senefeldera, litografija (plošni tisak), iz koje se početkom XX. st. razvio plošni indirektni tisak (ofsetni tisak), a koji je danas prevladavajuća tiskarska tehnika. Prijelaz s XX. na XXI. st. obilježen je pojavom digitalnih tehnika tiska.

Početci tiskarstva u Hrvatskoj vežu se uz Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483., prvu knjigu tiskanu na hrvatskom jeziku na glagoljici. Kako na toj knjizi nije označeno mjesto tiskanja, pretpostavlja se da je tiskana u Kosinju, Modrušu, Izoli ili Veneciji. Prvom hrvatskom tiskarom smatra se ona u Kosinju, gdje je 1491. bio tiskan Brevijar po zakonu rimskoga dvora. Godine 1494. u Senju je započela s radom druga hrvatska tiskara, u kojoj je tiskano novo izdanje Misala, a iz rada te tiskare sačuvano je i djelo iz 1496., Spovid općena. Senjska je tiskara radila do 1508., a tiskari su bili B. Baromić, S. Bedričić i G. Turčić. Između 1530. i 1531. u Rijeci je djelovala treća hrvatska tiskara, a iz njezina su rada danas poznata četiri djela. Lekcionar Bernardina Splićanina, prva hrvatska knjiga tiskana latinicom, tiskan je 1495. u Veneciji, koja se u to doba smatrala najvažnijim tiskarskim središtem za Hrvate. U njoj i u drugim talijanskim gradovima djelovali su tiskari s područja Hrvatske: A. Paltašić, Dobruško Dobričević (1454–1528. tiskao je oko 50 knjiga) i mnogi drugi. U Veneciji je 1484. bio tiskan i Breviarium Zagrabiense. U XVI. st. tiskane su u Tübingenu i Urachu hrvatske protestantske knjige, a oko 1570. Juraj Zrinski u Nedelišću je osnovao tiskaru, koja je 1586. bila preseljena u Varaždin. U Zagrebu je 1664. osnovana Isusovačka (poslije Zemaljska) tiskara, koju je 1694–1706. vodio P. Vitezović Ritter i u njoj tiskao oko 50 knjiga. U XVIII. st. u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima bio je osnovan niz novih tiskara: 1771. u Zagrebu je tiskaru otvorio bečki tiskar J. T. von Trattner, u Osijeku je 1748–85. djelovala Franjevačka tiskara, a zatim tiskara I. M. Divalda, u Varaždinu je 1773. osnovana podružnica tiskare Trattner, 1779. tiskara u Rijeci, 1782. tiskara C. A. Occhija u Dubrovniku, a 1809. u Karlovcu tiskara Gašpara Weitza, krajem XIX. st. tiskara u Zadru, itd. U Zagrebu je 1838. Lj. Gaj osnovao Tiskarski zavod, koji je osim novina, časopisa i ostalih djela tiskao preporodna djela. Iz te se tiskare razvila tiskara Narodnih novina (1874) te Grafički zavod Hrvatske. Sred. XX. st. samo je na području Zagreba djelovalo dvadesetak tiskara, a 1980-ih u cijeloj Hrvatskoj više od stotinu. Danas u Hrvatskoj veće tiskare djeluju u Zagrebu, Čakovcu, Samoboru, Splitu, Osijeku, Varaždinu, Karlovcu, Krapini i dr., uz velik broj manjih tiskara.

U današnje se doba razvoj tiskarstva u znanstvenom i stručnom smislu, ali i školovanje stručnjaka, odvija u okviru → grafičke tehnologije.

Citiranje:
tiskarstvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 27. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61457>.