toharski jezici

toharski jezici, jezici toharske grane indoeuropske jezične porodice. Tekstovi na toharskim jezicima otkriveni su početkom XX. st., a njihovu pripadnost indoeuropskoj jezičnoj porodici (i samostalan položaj unutar nje) dokazali su Emil Sieg i Wilhelm Siegling 1911. Postoje dva toharska jezika, koji se konvencionalno nazivaju toharskim A i toharskim B (koji se još naziva i kučanskim po oazi u kojoj su mu pronađeni spomenici). Na toharskim jezicima sačuvani su prijevodi budističkih spisa (sa sanskrta), gospodarstveni zapisi i vrlo malo izvornih tekstova. Pisali su se indijskim pismom brāhmī, a oba toharska jezika izumrla su prije godine 1000.