Tolman [tɔ:'lmən], Edward Chace, američki psiholog (West Newton, Massachusetts, 14. IV. 1886 – Berkeley, California, 19. XI. 1959). Završio je elektrokemiju u Massachusetts Institute of Technology 1911., ali je potom studirao filozofiju i psihologiju na Harvardovu sveučilištu gdje je i doktorirao 1915. tezom o retroaktivnoj inhibiciji. Predavao je na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu (1918–54). Najpoznatiji je po kognitivnoj teoriji učenja ili »kognitivnoj teoriji polja«, prema kojoj se učenjem prihvaćaju cjeline, a ne čestice ili dijelovi. Također je naglašavao da je učenje u osnovi svrhovito, usmjereno cilju, no opazio je i kako se može odvijati u odsutnosti cilja odnosno potkrepljenja (tzv. latentno učenje) te isticao razliku između učenja (znanja) i postignuća (činjenja). Svojim je »svrhovitim biheviorizmom«, za razliku od klasičnoga biheviorizma da učenje nije jednostavan odgovor na specifični podražaj, isticao važnost kognitivnih funkcija i načina percipiranja polja u kojem se netko nalazi. U psihologiju je uveo pojam »intervenirajućih varijabli«, tj. čimbenika o kojima se zaključuje i koji nisu izravno opažljivi, a utječu na ponašanje. Bio je član Nacionalne akademije znanosti SAD-a od 1937. i Američke akademije umjetnosti i znanosti od 1949. te predsjednik Američkog društva psihologa (APA) 1937. Glavno djelo: Svrhovito ponašanje kod životinja i ljudi (Purposive Behavior in Animals and Men, 1932).
