Towiański [tov’a'ńsk’i], Andrzej, poljski mistik (Antoszwinice, 1. I. 1799 – Zürich, 13. V. 1878). Studirao pravo u Vilniusu. Nakon navodnoga religioznoga objavljenja 1828., uvjeren u besmisao oružane borbe i u potrebu evangelizacije politike, otišao je u Pariz (1840), gdje je osnovao sljedbu oko koje je okupio vodeće poljske romantičare u emigraciji (A. Mickiewicza, J. Słowackoga, S. Goszczyńskoga). Pošto je 1842. bio prognan iz Francuske pod optužbom za špijunažu u korist Rusije, živio je u Belgiji i Švicarskoj. U Razgovoru (Biesiada, 1842) je izložio mistično-mesijanističku koncepciju stalnoga usavršavanja svijeta posredovanjem žrtvovanja, kojom je utjecao na razvoj sličnih ideja u A. Mickiewicza (predavanja na Collège de France) i J. Słowackoga (u djelu Geneza iz Duha) tijekom 1840-ih. Njegovo je djelovanje i danas predmetom mnogih kontroverzija.
