transsupstancijacija

transsupstancijacija (srednjovjekovni lat. transsubstantiatio, od trans- + lat. substantia: tvar) ili pretvorba, u katoličkoj teologiji, nauk i vjerovanje po kojem se supstancija kruha i vina pretvara u supstanciju tijela i krvi Isusa Krista, što se zbiva tijekom mise činom → konsekracije (posvećenja). Naziv je nastao u skolastičkoj teologiji (početkom XII. st.) kao reakcija na nijekanje stvarne nazočnosti Krista u euharistiji ili njezina suviše osjetnoga poimanja. Transsupstancijaciju je potvrdio i Tridentski koncil (1551), suprotstavljajući se Lutherovu (kosupstancijacija – združenje jedne i druge biti; kompanacija – koegzistencija obiju supstancija), Calvinovu (virtualizam – duhovna prisutnost) i Zwinglijevu (puki spomen-čin) naučavanju. U novijoj katoličkoj teologiji govori se o transsignifikaciji (promjena značenja – prilike kruha i vina znače stvarno nazočnoga Krista) i transfinalizaciji (promjena svrhe – svrha nije hraniti tijelo već pružiti duhovnu hranu).